Naučnik je 1991. godine sačuvao jedanaest puževa kako bi sprečio njihov nestanak. Tri decenije kasnije, hiljadu njih se vraća u šume Havaja

Naučnik je 1991. godine sačuvao jedanaest puževa kako bi sprečio njihov nestanak. Tri decenije kasnije, hiljadu njih se vraća u šume Havaja
Neverovatna priča o naučniku koji je 1991. spasio poslednjih 11 havajskih puževa, čija je populacija danas narasla na hiljadu jedinki spremnih za povratak u divljinu.

Neke priče o očuvanju prirode deluju neverovatno čak i samim naučnicima koji u njima učestvuju. Povratak havajskog drvenog puža Achatinella fuscobasis pripada upravo toj kategoriji. Ono što danas počinje da se dešava u šumama Oahua — reintrodukcija vrste koja se smatrala izumrlom u prirodi — rezultat je više od pola veka istraživanja, uzgoja u zatočeništvu i strategija osmišljenih za borbu protiv jednog od najtežih problema modernog biodiverziteta: invazivnih vrsta.

Kada vrsta nestane… ali ne sasvim

Situacija početkom devedesetih godina bila je kritična. Havajski drveni puževi, grupa endemskih mekušaca koji su milionima godina evoluirali na arhipelagu, nestajali su alarmantnom brzinom. Glavni uzrok nije bio direktan gubitak staništa, već uvođenje predatora sa kojima lokalni ekosistem nikada ranije nije morao da se suoči.

Naučnik je 1991. godine sačuvao jedanaest puževa kako bi sprečio njihov nestanak. Tri decenije kasnije, hiljadu njih se vraća u šume Havaja – image 1

Među tim uljezima bili su pacovi, Džeksonovi kameleoni i jedan posebno razoran predator: ružičasti vuk-puž, mesožderka vrsta uvedena decenijama ranije sa namerom da kontroliše druge poljoprivredne štetočine. Rezultat je bio potpuno suprotan. Ovaj mekušac počeo je da proždire autohtone puževe, izazivajući jednu od najtežih kriza biodiverziteta na Havajima.

U tom kontekstu, istraživač Michael Hadfield sa Univerziteta na Havajima doneo je odluku koja se danas smatra istorijskom. On je 1991. godine sakupio poslednjih jedanaest poznatih primeraka Achatinella fuscobasis koji su preostali na Oahuu. Cilj nije bio proučavanje osuđene vrste, već pokušaj nečeg ambicioznijeg: njenog spasavanja.

Tri decenije naučnog strpljenja

Program očuvanja koji je usledio nije bio ni brz ni jednostavan. Drveni puževi imaju spore reproduktivne cikluse i prirodno male populacije, što znači da svaki pokušaj oporavka zahteva decenije rada. Spašeni primerci držani su u kontrolisanim objektima gde su naučnici pažljivo rekreirali uslove vlažnosti, temperature i ishrane havajskih šuma.

Naučnik je 1991. godine sačuvao jedanaest puževa kako bi sprečio njihov nestanak. Tri decenije kasnije, hiljadu njih se vraća u šume Havaja – image 2

Proces je bio spor, ali konstantan. Generaciju za generacijom, populacija je rasla dok 2024. godine nije dostigla brojku od oko hiljadu jedinki. Taj broj ne znači da je vrsta van opasnosti, ali predstavlja nešto što je godinama delovalo nemoguće: populaciju dovoljno veliku da se pokuša povratak u šumu.

Eksperiment povratka u prirodu

Reintrodukcija se sprovodi u planinama Ko’olau na ostrvu Oahu. Izabrano mesto nije bilo koja šuma, već prostor posebno pripremljen da zaštiti puževe od istih predatora koji su ih zamalo doveli do istrebljenja. Naučnici ovo nazivaju „ograđeni prostor za isključenje“. Reč je o parceli od oko četvrtine akra gde fizičke barijere — polietilenski zidovi, bakarne mreže i nagnute strukture — sprečavaju pristup pacovima, invazivnim gmizavcima i predatorskim puževima.

Naučnik je 1991. godine sačuvao jedanaest puževa kako bi sprečio njihov nestanak. Tri decenije kasnije, hiljadu njih se vraća u šume Havaja – image 3

Unutar tog zaštićenog perimetra, puževi se ponovo suočavaju sa prirodnim okruženjem koje je decenijama postojalo samo u laboratorijskim simulacijama: laganim kišama, vlažnim pacifičkim vetrom i vegetacijom tropske šume. Iako mala, ova bića igraju ključnu ulogu u ekosistemu jer se hrane gljivicama i mikroskopskim algama koje rastu na lišću, učestvujući u reciklaži hranljivih materija.

U havajskoj kulturi, ovi mekušci — poznati kao kāhuli — vekovima su deo tradicije. Pojavljuju se u drevnim pesmama i ceremonijama, što ih čini duboko ukorenjenim simbolom identiteta arhipelaga. Povratak Achatinella fuscobasis je dokaz da se uz naučnu upornost istorija ipak može drugačije napisati.

Momo Kapor/ author of the article

Zovite me jednostavno — Momo. Ceo život sam proveo crtajući po marginama i pišući o onim sitnicama koje život čine vrednim življenja.

Kažu da sam hroničar Beograda, ali ja sebe vidim pre svega kao tragača za onim skrivenim 'receptima' za sreću koji se ne nalaze u debelim knjigama, već u mirisu prve jutarnje kafe, razgovoru na pijaci ili u veštini da se iz svake nevolje izvučete uz osmeh.

Ovde sam da vam otkrijem male tajne velikih majstora života. Moji 'lajfhaci' nisu tehnička uputstva, već lekcije o tome kako da ukrotite svakodnevicu, razumete ljude oko sebe i, što je najvažnije, kako da u ovom užurbanom svetu ne izgubite dušu.

Dobrodošli u moju beležnicu — mesto gde se mudrost susreće sa manguparijom, a svaki problem dobija svoj crtež i rešenje.

🏠 Trend Komerc Novi Sad | Saveti 🔥