„Ušla sam na čas sa ramenima do ušiju i ukočenošću u kukovima; 45 minuta kasnije osećala sam se kao da mi se telo rekonfigurisalo: držanje, kičma i kukovi su prodisali s olakšanjem nakon svih istezanja i poza koje je sesija aeropilatesa zahtevala“, objašnjava Rebecca Shepherd, spisateljica specijalizovana za wellness, u svojoj kolumni. Za razliku od tradicionalnog pilatesa koji se izvodi na reformer mašinama, u ovoj varijanti vežbe prkose gravitaciji, a glavni element koji se koristi je platnena ljuljaška u kojoj vežbač visi. Iako u početku deluje komplikovano, Shepherd ističe da uz nadzor instruktora telo postaje sposobno za neverovatne pokrete.

Spoj akrobacije i ‘kontrologije’
Aeropilates verno prati principe koje je stvorio Joseph Pilates 1920-ih godina: pokreti moraju biti spori, ‘core’ (jezgro) mora ostati aktivan, a disanje i držanje strogo kontrolisani. Međutim, ova disciplina crpi inspiraciju i iz akrobatike i vazdušnih umetnosti. Korišćenje visećih tkanina omogućava veći opseg pokreta i dublje istezanje. Šta je to što najviše privlači ljude u Srbiji i širom sveta ovoj praksi? Pre svega, njena ludačka i zabavna priroda. „To je veoma zabavna i intenzivna aktivnost. Služi da se razbije monotonija vežbanja na klasicnom reformeru“, kaže Myriam Iriarte, instruktorka iz Instituta Avatar u Buenos Airesu.

Razlike u odnosu na teretanu i jogu
U poređenju sa klasičnim pilatesom, vazdušna varijanta još više aktivira ravnotežu i koncentraciju. Vežbe kao što su čučnjevi ili iskoraci mogu se replikovati na ljuljaški, uz dodatak ‘invertovanih’ poza gde je glava ispod nivoa srca. Ovo aktivira cirkulaciju i dekomprimuje kičmu. Za razliku od teretane, gde se često ide na broj ponavljanja i zamor mišića, ovde se radi na celom telu kroz posture i kontraposture. Budući da je ljuljaška nestabilna, duboki mišići stomaka su stalno aktivni kako bi održali kontrolu. Javier Furman, kineziolog, dodaje da je ovaj metod koristan za distrakciju zglobova, ali naglašava da ga treba dopuniti vežbama sa mehaničkim pritiskom za optimalnu difuziju hranljivih materija.

Efekti na um i telo
Studije su pokazale da vežbanje na nestabilnim sistemima, poput aeropilatesa, povećava potražnju dubokih stabilizatora trupa, što rezultira jačim abdominalnim delom. „Takođe je korisno kao hormetički stimulans, jer izlaže telo nečemu na šta nije naviklo“, objašnjava Furman. Suspenzija u vazduhu može doprineti ublažavanju bolova u lumbalnom i cervikalnom delu kičme. Što se tiče mozga, instruktorka Iriarte naglašava da je ovo stalni izazov: vežbači moraju uskladiti disanje sa pokretom i biti svesni svog položaja u prostoru. Ipak, oprez je neophodan – stručnjaci ne preporučuju ovu aktivnost osobama starijim od 80 godina, deci, kao ni osobama sa velikim viškom kilograma ili slabom motornom kontrolom bez prethodne pripreme.
